U prvom dijelu, ovdje, sam pričao o osnovna tri položaja kralježnice i njihovom odnosu sa zdjelicom. Srednji, neutralni (normalni) položaj je položaj u kojem je zdjelica blago nagnuta prema naprijed. Kod ovakvog položaja zdjelice, krivine kralježnice su također u neutralnom položaju. U drugom dijelu, ovdje, pišem o hipolordozi. Hipolordoza je prenaglašena krivina slabinskog dijela kralježnice.
Ono o čemu ću pisati u ovom blogu je hipolordoza. Ovaj položaj upućuje na izravnatu kralježnicu (slika 2.), referiramo se ponajviše na slabinski dio. Ova promjena dovodi do promijenjene biomehanike i statike cijelog tijela. Prisutno je nepravilno opterećenje kralježničnog stupa te drugih zglobova i okolnog tkiva. Posljedično dolazi do oštećenje strukture kralježnice i degeneracije zgloba, ne samo u kralježnici već na cijelom tijelu.
Kralježnične (spinalne) krivine su vratna lordoza, grudna kifoza i slabinska lordoza. Ove normalne krivine doprinose normalnoj posturi tijela (slika 3.), a odražavaju se u tri vrlo bitna funkcionalna benefita; 1. Smanjuju izravan prenos težine skeleta, 2. Povećavaju pokretljivost i opseg pokreta, 3. Omogućuju balansiranje sile teže na našu bazu – noge, što naročito dolazi do izražaja kod hoda. Tijelo je cjelina, te ako u jednom segmentu dođe do oštećenja, oštećenje će se odraziti i na druge segmente tijela.
Hipolordozu karakterizira smanjenje lumbalne krivine (lordoze) u slabinskom dijelu kralježnice. Zdjelica je više nagnuta prema nazad, što smanjuje odnos kuta kralježnice sa zdjelicom. Zbog toga, prenos težine najčešće je pretjerano naglašen na zadnjem, petom slabinskom kralješku. Često ćemo zato u dijagnozama, upravo na ovom mjestu naći oštećenja intervertebralnog diska (L5/S1 – Slika 4.). Opseg pokreta od slabinskog petog (L5) do zdjelice (Sacrum – S1) je limitiran. Nema normalnog segmentalnog pregiba između kralježaka. Nema ravnomjernog prijenosa težine između intervertebralnih diskova. Jezgra diska je potisnuta prema nazad, što posljedično natiskuje i samu leđnu moždinu (slika 3.)
Ono što velikim dijelom određuje zdravu funkcionalnu biomehaniku našeg tijela su mišići!
Kod hipolordoze najčešće skraćeni mišići su m. semitendinosus, m. semimembranosus m. biceps femoris (slika 4. crveni), koji čine glavni dio skupine mišića poznati pod nazivom hamstrings ili stražnja loža. Oni polaze s potkoljenice i natkoljenice, a hvataju se za donji dio zdjelice. Zbog polazišta i mjesta hvatišta ovih mišića, njihovo skraćenje može doprinijeti ovoj disfunkciji. S druge strane, često možemo naići na slabost suprotnih mišića, u prvom redu su to fleksori (pregibači) kuka. Najčešće slabi pregibači su m. psoas, m, iliacus, te m. quadriceps femoris (slika 4. žuti). Ovaj tip funkcionalnog disbalansa može uzrokovati da se stražnji dio zdjelice, uslijed skraćene muskulature (mišića), nagne prema nazad, a prednji dio zdjelice, usred slabosti suprotnih mišića, podigne prema gore. Kombinacija svega navedenog utječe i na krivinu naše kralježnice. U ovom slučaju čini normalno lordotičnu kralježnicu izravnatom odnosno hipolordotičnom.
Manualni funkcionalni pregled nam može puno otkriti o posturi (položaju) tijela, a u ujedno je baza iz koje krećemo u rehabilitaciju. Funkcionalnim pregledom i manualnim mišićnim testovima postavljamo dijagnozu. Na ovaj način vidimo u kojoj je disfunkciji tijelo u mirovanju i pokretu. Kroz procese manualne i fizikalne rehabilitacije u Fizio Balansu djelujemo na bolno mjesto, te ublažavamo bol, a potom, ako ozbiljno želimo pristupiti otklanjanju uzroka boli, a ne samo ublažavanju boli, bitno je započet s funkcionalnom rehabilitacijom.
1 Comment
Primjerena je mineralizacija analizi dostupnih trupova kralježaka.
Hipolordoza.
Po koja plića Schmorlova hernija uz donju pokrovnu lohu Th12, L1 te gornju L2.
Trupovi kralježaka su očuvanih visina i održane stražnje interkorpolarne linije.
I.v.prostor reduciran na razini L5 sa subhondralnomsklerozacijom pokrovnih ploha po tipu i.v.osteohondroze.
Unaprijed zahvalna!