Holizam (prema grč. ὅλος: sav, potpun, cio) , Holistički pristup – pristup pri kojem se uzima u obzir da je tijelo jedinstvo kao cjelina, bitno više od čistoga zbroja njegovih dijelova.
Tradicionalni pristup terapiji mišićno koštanog sustava je uglavnom orijentiran na tretiranje lokalnog mjesta boli. Ponekad problem može uistinu biti upravo i samo u tom segmentu, međutim, takvi slučajevi su u znatnoj manjini. Ako tijelo ne sagledavamo kao cjelinu već smo orijentirani samo na jedan segment ili mjesto simptoma boli, teško ćemo pronaći uzrok nastanka boli. Dakle, ako nas boli recimo rame, klasična fizioterapija, pogotovo elektroterapija će se bazirati na primjeni fizikalnih agensa na samom mjestu boli, na ramenu. U konačnici to nas dovodi do toga da ćemo možda trenutno ovakvim pristupom i smiriti bol, ali i vrlo vjerojatno da će se, nakon nekog vremena, bol ponovno pojaviti. Sve to proizlazi zato što je problem gledan samo u jednom segmentu u kojem je i tretiran kao bol.
Suvremena fizioterapija, koja se provodi u Fizio Balansu, se temelji na holističkom pristupu prema zdravlju tijela. Da bi tijelo se moglo kretati kroz prostor potrebna je izuzetna usklađenost pokreta svih mišića i zglobova u tijelu. Ne postoji prirodni pokret koji uključuje samo jedan mišić, već upravo suprotno, a to je da i najmanji pokret uključuje sinkroniziranost rada velike većine mišića. Ako na tijelo gledamo kao na zasebne, odvojene segmente, a ne kao na cjelinu, vrlo teško ćemo moći uočiti ovu prekrasnu harmoniju rada cijelog tijela. Samim tim i naš pristup rješavanju bolesti neće biti dugoročan niti djelotvoran.
Sada ću navesti jedan od stvarnih primjera pri postavljanju dijagnoze i radu na boli u ramenu kod klijentice koja je posjetila Fizio Balans.
Klijentica je bila 48-godišnjakinja u dobroj formi koje se bavi rekreativnim trčanjem. U Fizio Balans je došla zbog boli u gornjem dijelu lijeve lopatice (Slika 1.). Bol bi se pojavila na trčanju, prisiljavajući je da prestane s trčanjem, jer bi se intenzitet boli pojačavao. Nelagoda bi se tada povukla, ali brzo bi se vratila, ako bi pokušala ponovno početi trčati. Trčanje je bila jedina aktivnost koja je uzrokovala bol. Njezina problem je trajao nekoliko mjeseci, te se pogoršao u proteklih par tjedana šireći se prema vratu. Ujedno je počeo utjecati na njezino bavljenje sportom, ali i svakodnevne aktivnosti. Nije bilo prethodne povijesti bolesti ili srodne traume koja bi odgovarala ovim simptomima.
Zatražila je pomoć različitih praktičara, koji su sve svoje liječenje usmjerili na gornji dio lopatice i okolne mišiće vrata. Tretmani koje je primala bili su primjene raznih tehnika mekih tkiva na zahvaćeno područje. Također koristištene su i manipulativne tehnike na fasetnim zglobovima vratne kralježnice. Svi tretmani su u to vrijeme nudili olakšanje, ali nije bilo razlike kada se pokušala ponovno baviti trčanjem. Nije bila podvrgnuta nikakvom snimanju (npr. MR ili RTG).
Kada prvi put vidim novog klijenta, bez obzira na prisutnu bol, obično za procjenu biomehanike i statike tijela krenem od zdjelice. Posebno smatram da je ovo područje tijela „temelj“ za sve ostale procijene zdravog gibanja. U radu često nađem da kad ispravim nefunkcionalnu zdjelicu simptomi koji se javljaju kod mog klijenta se smire. Kada sam procijenio ovu konkretnu pacijenticu, otkrio sam da joj se zdjelica nalazi u nejednakom položaju i da se pravilno ne kreće.
Zatim sam nastavio testirati mišiće zdjelice među kojima sam naišao da veliki glutealni mišić se ne aktivira u pravilnom redosljedu. Često se desi da do nepravilnog položaja zdjelice dođe zbog nejednakih odnosa mišića (kompenzacijski obrasci muskulature). Kod dotične klijentice otkrio sam bilateralnu (obostranu) slabost navedenog mišića. S desne strane je mišić bio slabiji nego s njezine lijeve strane.
Nastavio sam s tim pristupom malo dalje. Veliki glutealni mišić djeluje uglavnom kao snažni ekstenzor kuka i bočni rotator (opružač i rotator kuka). Također igra ulogu u stabilizaciji SIZ-a (sacro – iliacalnog zgloba, Slika 2.) pomažući mu da se prisilno zatvori dok prolazi kroz ciklus hoda. Neka se mišićna vlakna vežu za sakrotuberozni ligament, a taj je ligament nazvan ključnim ligamentom u stabilizaciji SIZ.
Sada znamo da je desna strana pacijentovog glutealnog mišića nešto sporija i slabija u pogledu svog načina rada. A znamo i da taj mišić igra ulogu u procesu zatvaranja sile SIZ (sacro – iliacalnog zgloba, Slika 2.). To nam govori da ako ne može izvršiti ovu funkciju, stabilizaciju, tada će nešto drugo pomoći u stabilizaciji zgloba. Lijevi gornji mišić (latissimus dorsi) pomaže stabilizirati desni SIZ u zajedničkoj aktivaciji s lijevim velikim glutealnim mišićem (Slika 3.).
Dok klijentica sudjeluje u trčanju, svaki put kad joj desna noga dodirne tlo i prođe kroz ciklus hoda, lijeva mišić (latissimus dorsi) pretjerano se skuplja. To uzrokuje spuštanje lijeve lopatice, a mišići koji se opiru povlačenju prema dolje bit će dva druga gornja mičića (gornji trapezius i levator scapule). Nakon toga se ti mišići počinju umarati, a dotična klijentica u tom trenutku osjeća bol u lijevoj gornjoj lopatici.
Možda mislite da je jednostavan način liječenja propisivanje vježbi za navedeni slabi mišić. Međutim, u praksi to nije uvijek ispravno rješenje, jer je često je potrebno prvo opustiti i/ili istegnuti mišiće koji djeluju sinergistički (potpomaže) i antagonistički (kontra) određenom pokretu. Antagonistički mišić odgovoran za očitu slabost je u ovom slučaju iliopsoas (pregibač kuka), a njegovo skraćivanje može rezultirati slabosti (inhibicijom) velikog glutealnog mišića.
Provedena terapija se temeljila na opuštanju dominantnog antagonističkog mišića, relaksaciji sinergističkih mišića. Također nakon svega navedenog postupka, postepeno je aktiviran prvo ciljanim aktivnim vježbama veliki glutealni mišić, a potom su tek uvedene vježbe više kinetičkih lanaca funkcionalnom terapijom. Rezultat je više nego zadovoljna klijentica koja se sad normalno mogla vratiti svojim rekreativnim aktivnostima, bez boli.
1 Comment
Milena
Sviđa mi se, dobro objasnjeno