Prva i najčešća asocijacija, koju ljudi imaju kad se spomene riječ fizioterapeut i ono čime se fizioterapeut bavi je masaža. To je u jednu ruku točno, međutim, to je samo jedan mali dio spektra fizioterapije kojom se fizioterapeut bavi. Ako bi povukao paralelu, uzeo bi za primjer inženjera građevine kojeg zaposlite da vam sazida kućicu za psa. Svakako da je sposoban napraviti i to, ali njegovo polje rada je daleko šire. Nažalost, moje iskustvo govori da još uvijek velika većina ljudi nije upoznata koje sve usluge danas pruža fizioterapeut.
Nekada je polje rada fizioterapeuta bilo uglavnom pod hijerarhijskim sistemom bolnice ili druge rehabilitacijske ustanove. Fizijatar, specijalist fizikalne i rehabilitacijske medicine određivao bi pacijentu procedure fizikalne terapije, a fizioterapeut je provodio propisano. Osim toga glavni dio terapije koja se provodila je bila elektroterapija. Odnosno, primjena električne struje u terapijske svrhe (TENS, IFS, DDS, galvanizacija, magnet, ultrazvuk, laser i ostalo).
Danas, nažalost, još uvijek postoji samo ovakav način rada, gdje glavni dio terapije se odrađuje “spajanjem” na uređaje te provođenje suhoparno propisane terapije. Ipak, na sreću, današnje školovanje fizioterapeuta čini autonomnom i nezavisnom profesijom. Ona praktično djeluje u otvorenim i ravnopravnim odnosima s medicinskim i drugim profesijama.
Svakako valja uzeti u obzir da osim klasičnog školovanja danas fizioterapeuti pohađaju stručne edukacije na kojima upoznavaju i uvježbavaju najnovije metode rada i pristupa. Osim suhoparnih elektroterapijskih procedura, fizioterapeuti se danas služe raznim manualnim metodama i manipulacijama s kojima postižu znatno bolje rezultate. Time elektroterapija dolazi na mjesto pomoćnih alata, a ne glavnih metoda rada.
Osim toga izuzetno je važan preventivni dio terapije, gdje kvalitetan fizioterapeut zna ne samo tretirati simptome već korigirati uzroke nastanka oštećenja. To ne bi nikako bilo moguće u sistemu u kojemu fizioterapeut provodi ono što je netko drugi propisao. Tim više jer fizioterapeut je onaj tko je prvi u kontaktu s pacijentima te kroz rad, primjenjuje stečeno iskustvo na drugim sličnim oboljenjima.
Zahvaljujući tome danas fizioterapeut samostalno radi pregled pacijenta odnosno fizioterapeutsku procjenu, što mu fakultetskim obrazovanjem i pripada. Tako procjenjuje stupanj oštećenja, funkcionalnog ograničenja i onesposobljenja. Služi se kliničkim testovima i prema procjeni određuje koja vrsta pristupa, odnosno kojim metodama bi bilo najbolje poslužiti se kako bi se postigao željeni cilj. Na ovaj način zaobilazi se dosadašnji klasični način rada, gdje pacijent kojemu je potrebna pomoć je izgubljen na listama čekanja pretraga, pregleda, dijagnoza, a na koncu nitko se ne bavi samim liječenjem. Što u konačnici dovodi do kroničnih bolova i komplikacija. Pretrage su važan dio određivanja smjera terapije, ali ne kao nužnost već samo u slučaju nejasnoća.
Današnji fizioterapeuti rade u privatnim ili javnim bolnicama, rehabilitacijskim centrima, službama pomoći u kući, klinikama, školama, sportskim klubovima i sportskim organizacijama. Bave se liječenjem bolesti, ali i održavanjem zdravlja. Fizioterapija, kao i fizioterapeuti, u suštini znači mnogo više.